Kad ove dane pojdete do Staroga grada, covik ne more, a da se ne torna na ono vrime ko je pasalo i koga je sve manje. Mi dica od Katin, smo znali reć, ajmo na murve u Stari grad. Penjali se po tim murvami, mazali se njima, i najli bimo se, sve dok nas drob nebi zaboli. Ni bilo problema sa probavom. Ki je onda zna za probiotike.

Kako nebi bilo da previše neznan o tom stupu, prelista san malo literaturu i naša san, da je Vegilije, pisnik starog Rima, pisa da je «Morus nigra», (cerna murva) najšegavije dervo jer da u proliće puno spi, ceka teplo vrime, a onda, kad zatepli, propupa za jednu noć. Murva je dervo iz fameje dudova (Moraceae). Još navode da nareste visoko do 15 m, jušto kako oni naši u Stari grad. Kod nas se uzgajaju dvi verste murav: bele ke potiče iz Kine i crvene-cerne, iz Sjeverne Amerike. Govoriju da je to cversto dervo od koga se ciniju bacve, kola za kar i u tokarstvu. Od lišća bele murve hrane se gusjenice, dudov svilac (Bombayx mori). Sad mi je jasno zac u Pag govorimo Bumbaž i od kuda svila.

Čipka je val morski, razbijen o stijenu,

Vrijednom ženskom rukom s tisuću kapi,

Na kušinu malom, koncem salivenu.

Tronožac i stolcić, katridica mala,

Utrnuta leđa, pretrnuli prsti,

Isprepliću iglom listaciće brojne,

Mendulice drage i kolumbarići,

Ročelice male, slike svake vrsti.

1. međunarodni festival čipke u Pagu 19.062010 -22.06.2010

Slike nose svoje potpise, znamo tko je skladao glazbena djela, znamo za tolike pisce, kipare, graditelje. Nestali su likovi koji su proizvodili dionice svečanosti. U bezdan su utonule jednokratne stvari, urešene slastice,izgovorene riječi, počešljane kose. U čipke se ulijevalo enormno vrijeme nesrazmjerne količine zatajenog života. Svaka se čipka mjeri količinom otkucaja srca kojom je popraćena i količinom misli koje su za njezine izvedbe mogle lebdjeti. Gotovo da vještina i da ruke, toliko vrijedne, čine manji dio vrijednosti. Čipka je danas ne samo spomenik kulture i umjetnosti, nego spomenik neotuđenog rada; života koji se nad svoje djelo priglba u cjelini i koji tom cjelinom čini drag­ocjenim ono što dotakne", napisala je Zeljka Ćorak, najistinitije riječi o ovoj najljepšoj rukotvorini ženskih ruku - djelu koje nastaje uz beskrajnu strpljivost, ogromnu količinu ljubavi i preciznosti, kreativnosti paških žena.

• lezi ovdje i drugu ne traži, najbolja sam na cijeloj plaži
• dojke su joj tikve od pijenja, glatkije su od morskog kamenja
• oči su ti kao plavo more, ne od mala doma prije zore
• noć je tamna, a dragi me voli, svake noći kupamo se goli
• sija misec pa se bijeli plaža, a ti crna, zato si mi draža
• ništo belo valon se preliva, to paškinja u košuji pliva
• .........
  Više... Dodaj novi komentar

Litnja paška noć, bonaca kaj uje

A gori na van grada, lipi miris se cuje

Da bi problem bio time veći

I apoteka mirisnu licencu oće steći

.........

Škura bura gradom se šeće

Oči tvoje, noćas poznat me neće

Tihim korakom, polako ću doći

Da ne probudim tvoje snene oči

...........

Evo kako non stop nekog vraga prećemo, vižitivamo i dodajemo u našu arhivu BNB-a i BMB-a tako smo naletili na jednu pismicu ka koda da je cera napisana. Prosudite sami u nastavku članka....

Na vrhu Vele ulice nalazi se crkva posvećena gradskom  zaštitniku sv. Jurju. Častimo ga 23.travnja, dok sve oko nas cvate, pupa i lista; dok se zeleni mlada trava i skakuću mladi janjci. U našem narodu, a Pažani su pretežno bili poljodjelci i čobani, sveti je Juraj postao zaštitnik svega onoga od čega smo neprestano, kroz vjekove, živjeli. On je zaštitnik naših vinograda i pašnjaka, on bdije nad našom stokom, nad stadima, nad pčelama, nad morem. Zato nije čudno da su ga Pažani odabrali za svojeg zaštitnika.

U početku je njegov kult bio regionalan: častili su ga u Palestini i Egiptu, a zatim se kult svetoga Jurja proširio po cijelom Bizantskom carstvu. Rimljani su prenijeli kult sv. Jure u jednu gradsku četvrt vječnog Grada Rima i sagradili mu crkvu San Giorgio in Velabro, a iz Rima prodire sv. Juraj dalje u srednju Europu i svijet.

Donosimo vam nekoliko poštanskih markica. Dvije su vezane isključivo uz Pag, dok je jedna vezana uz godinu čipke, podrijetlom iz Liedekerkea. Tu se našao i pečat iz 2002 godine sa uzorkom čipke. Fotografije je  omogućio Branimir Maričević.

Puno ljudi se pitalo; "Kako smo počeli? Koja nam je bila prva stranica? I sl..." Evo priliko optimizacije sustava ovog portala, vaš urednik je nabasao na stara dobra vremena kada je izgled portala bio sklopljen od nekoliko sustava (blog, html-kod, web galerije, i sl). Kako bi vas podsjetili na prvi izgled ovog portala kada je tek bio u povojima. Posjetite ovu adresu http://www.basnasbriga.net84.net/ i prisjetite se prvog izgleda BNB-a.